Mehanizam delovanja
Felimazole sadrži aktivnu supstancu tiamazol (poznat i kao metimazol). Tiamazol deluje tako što blokira sintezu hormona štitaste žlezde u samim ćelija štitnjače. On specifično inhibira enzim tiroidnu peroksidazu, čime sprečava ugradnju joda u tirozin i nastanak hormona T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina).
- Važna napomena: Lek ne uništava tkivo štitaste žlezde niti leči sam uzrok (koji je najčešće benigni tumor/adenom štitaste žlezde), već kontroliše nivo hormona u krvi. Zbog toga se lek mora davati neprekidno i doživotno. Ako se primena prekine, nivoi hormona se vraćaju na visoke vrednosti u roku od nekoliko dana.
Doziranje i protokoli prilagođavanja
Za uspešno lečenje ključno je postupno pronalaženje minimalne doze koja održava nivo T4 u granicama normale.
1. Početna doza:
-
Standardna početna doza je 2,5 mg svakih 12 sati (ukupno 5 mg dnevno).
-
Kod mačaka sa blažim oblikom bolesti ili bubrežnim problemima, veterinar može započeti terapiju sa 2,5 mg jednom dnevno.
2. Podešavanje doze (Titracija):
- Nivo ukupnog T4 u krvi i funkcija bubrega kontrolišu se na svakih 3 do 4 nedelje u početnoj fazi.
- Ako je T4 i dalje visok, doza se povećava za po 2,5 mg dnevno.
- Maksimalna preporučena dnevna doza iznosi 20 mg dnevno (podeljeno u 2 doze).
- Kada se postigne stabilan nivo hormona, kontrole se vrše na svakih 3 do 6 meseci.
3. Pravila pri davanju:
- Lek dajte uvek u isto vreme (npr. u 8h ujutru i 20h uveče).
- Nikada nemojte lomiti ili drobiti tablete. Obloženi sloj sprečava raspadanje leka u ustima i štiti osobu koja daje lek od direktnog kontakta sa aktivnom supstancom.
Povezanost sa bubrezima i skriveno oboljenje bubrega
Jedan od najvažnijih aspekata terapije Felimazole-om jeste odnos između štitaste žlezde i bubrega:
- Hipertireoidizam ubrzava rad srca i povećava pritisak, čime se veštački povećava protok krvi kroz bubrege (GFR – glomerularna filtracija).
- Ovo prikriva postojeće smanjenje funkcije bubrega.
- Kada Felimazole spusti nivoe T4 hormona na normalu, protok krvi kroz bubrege se smanjuje, što može otkriti hroničnu bubrežnu insuficijenciju koja je do tada bila skrivena.
- Zbog toga veterinar pri svakoj kontroli krvi proverava i nivoe uree i kreatinina (i SDMA), a ne samo T4.
Detaljan pregled neželjenih efekata
Nuspojave se najčešće javljaju u prva 3 meseca terapije i dele se na dve grupe:
1. Blage i prolazne reakcije (ne zahtevaju prekid lečenja u svim slučajevima)
- Digestivne smetnje: Povraćanje, umerena dijareja, gubitak apetita (javlja se kod oko 10–15% mačaka). Često pomaže ako se lek daje uz obrok.
- Letargija: Pospanost i smanjena aktivnost u prvim nedeljama dok se organizam navikava na normalan nivo hormona.
2. Ozbiljne reakcije (zahtevaju HITAN prekid lečenja i odlazak kod veterinara)
- Intenzivni svrab glave i vrata (Facijalni pruritus): Mačka počinje nemilosrdno da se češe po licu i vratu stvarajući rane i kraste (javlja se kod 2–3% mačaka).
- Hematološki poremećaji: Pad broja leukocita (leukopenija), trombocita (trombocitopenija) ili crvenih krvnih zrnaca (anemija).
- Hepatotoksičnost: Oštećenje jetre praćeno žuticom (žute belooperke i desni).
- Poremećaj zgrušavanja krvi.
Sigurnost i rukovanje (Oprez za vlasnike)
Tiamazol je supstanca koja utiče na endokrini sistem i može proći kroz kožu:
Trudnice i dojilje: Ne bi trebalo uopšte da rukuju lekom niti da čiste mačiji toalet/posip.
Zaštita: Nakon svakog davanja leka temeljno operite ruke sapunom.
Čišćenje posipa: Izmet i urin lečene mačke sadrže tragove leka i njegovih metabolita — preporučuje se korišćenje rukavica i pranje ruku nakon čišćenja.


